CRNE SLUTNJE BEZ STRAHA
-----
Prikradaju
se crne slutnje okončanja
bez roptanja
očekujem.
Kao jesenji
orah, opast ću u šušnju lista.
Molim,
umjesto oznake ikakve,
epitafa i
priče,
božure posadite,
makove ne
zaboravite,
igru vjetra
lutalice,
otrgne nježne
latice,
radost moju,
iz zavičaja
donijetu,
naslućeni
znamen,
da su radost
i tuga, život i smrt
neraskidivo
spojeni,
trenutak
prolaženja vječnosti.
To nijedna
riječ ne može izustiti,
niti blagorodniji
pomen pripraviti.
Mak se ne
zaliva suzama,
samo se
pomolite,
da im kiša
ne spira boju
neka vas
podsjeća na ljubav moju,
majčinski i
voljeno podarenu.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar