SNOVIDJENJE
-----
Isprazni dušu
punu ozljeda i gorčine,
isprazni bol
iznevjerenog uloga i nadanja,
ljubavlju
ispuni prazninu promašenosti,
ledene osjećaje
ništavila,
nikom sasvim
povjerene,
nerazgovjetne,
ni sebi
priznate,
do
posljednjeg časa,
pred sobom i
Bogom.
Ne plaši se
sebe, pa nećeš ni mene,
opusti
tijelo i sve potajne želje,
oslobodi
suzbijanu moru,
odavno
nabujalu;
neka je
prelivena kapljica, do dna izlije.
Pusti da
zanosno uznesena,
strujiš po
taktu tvoga bila
da osjetiš
moga srca želje,
neodvojivi dio
tebe
i sretna uz mene,
da si biće
za koju si i života vrijedna,
ovisna o sebi
konačno
priznata i potvrdjena u meni.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar