APATRIDA

 APATRIDA

-----

Više domovina za mene brinulo,

život mi udahnulo i progonilo.

Prva me mlijekom zadojila,

osmjehom odnjihala,

uspavanke pjevala,

kruhom hranila,

mirisom slavonskih polja mamila,

zlatnom žitnicom zrcala,

cvijetom maka kitila.

Druga me u naručju njihala,

pričama odgajala

o Tvrdjavi, Ćupriji i Koki pirgavoj.

U njoj sam prve ljubavi otkrila;

somunom smočila,

tminom planinskih šuma uznosila

Baš-čaršijom, Jasminom i Eminom

i prostom dušom bosanskom.

Treća me u zagrljaj primila,

kroz život vodila,

da igram i pjevam naučila,

hljebom dobrim uzgajala,

bogata polja vojvodjanska očarala,

nagledala fijakera i čilaša razasutih salaša.

Četvrta mi sigurnost dala,

muža, djecu, dom,

kako kroz život

dignute glave ići naučila;

ljebom i solju me primila,

svježinu gora i planina udahnula,

stijena, jezera gorskih i izvora nagledala,

ljudskom dušom plemenitom nadahnula,

crnogorskom ponositom.

Ipak moja duša luta

u potrazi za djetetom,

bosih nogu u cvjetnim poljima,

sa buketom crvenih makova u rukama.

Djevojčicom pored mlina,

gleda kako žrvanj zrno drobi,

skače, trči, kupa u potoku,

raduje životu.

Djevojka na križanju,

željna ljubavi i znanja,

puna htijenja

da dosegne do visina.

Danas žena u planini

na visini gleda u daljini,

u sumraku života

traži svoje pribježište,

izgubljenu domovinu,

da pronadje mir,

pored više domovina,

da ne bude

izgubljena

APATRIDA.

---

By

Marija Dubnjakovic