U ZID NIŠTAVILA
-----
Cijeli život
sam iscrpljeno radila,
ali nisam za
život,
za sebe
zaradila.
Predjoh
široke drumove i daleke krajeve,
a na kraju
životnog puta ostah sama,
bez ruke, da
me u nemoći pridrži,
usne da me
poljube.
Još mi
ostade nemir srca,
želje
velike,
ali nemam
nekog da me utješi,
dan uljepša,
otprati na
noćenje.
Imam kuću,
ali nema ko,
samoću da
ublaži,
ni lavež psa
nenajavljuje nikoga,
mačka
mjaukom i repom mazi uz prolaznike.
Samoća nije
neočekivana,
usamljenost
je kobno razočarenje,
osjećaj
napuštenosti ledena praznina.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar