NEMA JACEG BOLA

NEMA JAČEG BOLA

Sinu Aleksandru – Acu

-----
Znam što je bol,

kada tijelo gori,

koža puca,

skida se kao skrama,

svijest hoće da bježi,

iz vatrenog zagrljaja,

ali nema gore boli,

no kada ti prvorodjenog sina,

dušu moju,

muževa rodbina

otima iz majčinog krila,

da te odmijeni ,

sačuva od briga.

Znam što je strah od smrti,

kada se duša iz tijela istrgava,

ali nema većeg straha,

koji srce slama,

od pomisli u daljini,

da moj sin,

želja moja,

drugoj ženi ručice pruža,

i zove je mama.

Znam kako boli kada rodjeni u vječnost putuju,

prazninu ostavljaju,

ali nema jače boli,

od koje se očaj stvara,

tijelo grči,

duša u ognju slama

kada plod tijela mog,

potudjen,

svoj osmjsh drugoj ženi daje,

i zove je mama.

---

By

Marija Dubnjakovic