PUSTI
DRUMOVI
-----
Kuda vodi
uloga moja.
Kada
zastanem,
i okrenem
glavu,
staza je
pusta.
Gdje su
oni, kojima sam srce darivala,
a ništa
primala.
Kažu:
„
Bezvrijedni su oni koji znaju samo primati „
Al’ ja ne
sretoh one,
koji znaju
darivati.
Cijena je visoka,
ostali su
samo pusti drumovi,
sjećanjima
označeni,
znakovi na
križanju.
Kojim putem
poći.
Stazom?
Ima li ona
kraj,
ili vodi u
beskonačnost nadanja.
Ne mogu
opet,
istim
putevima,
kamenčiće
kupiti,
istim žarom,
korake
nizati tražeći onaj
pravi,
svi putevi
su preorani.
Okrutna
stvarnost ostavlja ožiljke,
krvave.
U ustima
vrisak nečujan.
Čulni
dodiri.
Besmrtnost
duše.
Koja laž!
Ona umire!
Ispod moga
bila,
koje sve
sporije kuca,
jer nazire
se kraj,
prijedjenog
puta,
bez
povratka.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar