RIJEČ ZATOMLJENA
-----
Sjedim,
umorna.
Glava pada
sve niže.
Sjenke se
vuku.
Pogled
mutan.
Sumaglica.
Tražim,
tragam,
po praznom
papiru.
Riječ
zatomljena,
zaključana,
svezana.
Gasnem,
kao tračak
dogorjelog fitilja.
Nemam
poruku,
ni pjesmu.
Ostavljam neispisan
list,
želju da ga
ispuniš.
Za
posljednji pozdrav,
epitaf da
napišeš.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar