SUDE MI

SUDE MI

-----

Sude mi,

što tumarajući po bespuću,

zagrljena samoćom i tugom,

u tunel zalutah,

tu sretoh lutalicu,

u odori Viteza,

dopustih mu ,

k’o  s’ lutkom da se igra.

Sude mi,

što lutka dušu ptice ima,

leti prostranstvima,

tražeći mjesto,

da gnijezdo svije,

i sanja snove nedosanjane.

Sude mi,

što noć u dan pretvaram,

prebiram osjećanja,

snove neotkrivene,

puteve zaturene nepredjene.

Sude mi,

Što u bolu pjesme stvaram,

maramu crnu ne nosim,

krijem suze iza ljetne kiše,

u laži da sanjam.

Sude mi,

Što osmjeh ne skidam sa lica,

vjeru u srcu nosim,

za bolje sutra.

Sude mi,

kao da mi život,

već,

sudija nije.

---

By

Marija Dubnjakovic