SVITANJE

SVITANJE

-----

Kroz paučinu

jutro se prikrada,

kao zadocnjela ljubavnica,

sa pticom, budilicom.

San je davno pobjegao,

nije ni stanovao,

pod ovim svodom.

Pitam se;

Zašto dolazi noć,

pod moj krov,

ako san caruje,

na tudjem jastuku.

Kako se u jednom trenu,

izgubi smisao,

ostaju samo tragovi,

nedosanjanog sna.

Vuku se sjenke,

pokušavamo uhvatiti,

mio lik.

Ali;

Ne možeš,

stoji negdje u sjenci,

gubi u vrtlogu vremena,

trenutku napuštenosti,

bježi sa svitanjem,

kao ime u pijesku,

odnešeno plimom.

---

By

Marija Dubnjakovic