CEKAJUCI

ČEKAJUĆI

-----

U vrtlogu mašte,

blijede slike,

likovi se nižu, rasplinuti,

bježe u nepovrat,

sliku tvoju,

ni ludilo,

izbrisati ne može.

U mojim odajama mraka,

svaki sam uzdah tebi namijenila,

ostaju mi ožiljci i sjećanja,

pjesme u srcu složene,

neizrečene,

tebi namijenjene,

utjehu ču naći na tudjem ramenu,

al’ neće moći da te zamijeni,

jer dodiri tvoji,

mjera su mog vremena.

Čeznem poput prosjaka,

na cesti tuge,

da me iz bespuća,

u divotne snove vodi.

---

By

Marija Dubnjakovic