DODIRI

DODIRI

-----

Život me kroz

more pruženih ruku vodio,

doticali me prstima,

jer srce nisu imali,

nudili, rajskih dvora vrata,

jer su dušu prodali.

Koračajući tako putem života,

čekala,

i nakon tebe saznala,

trenutke dodira,

darivala ti,

svoj,

početak, sadašnjost i kraj.

Bio si moj lijek,

na kojem život počiva.

Sada si sjećanje,

uzdasima te noćima prizivam.

Kažu,

negdje se sve završava.

Da!

Moj duh će lutati sam,

i polako gubiti sjećanja,

na trenutke tvog dodira.

---

By

Marija Dubnjakovic