NA RUŠEVINAMA
-----
Otvarao si
drumove novog svijeta,
želio i
molio,
rušio kulu
moju,
godinama,
kamen po
kamen gradjenu,,
mislila sam
nedodirljivu.
Oči nam se u
jedno stopile,
iste stihove
izgovarali,
jednim
glasom progovarali,
i
zanijemili,
kazaljke života
zaustavili,
jednim dahom
udahnuli,
minute i
sekunde krali.
Izlazim iz
plamena,
na surovu
stvarnost,
ogoljena,
a imala sam
život prije tebe,
opasan
zidinama,
koji živjeti
sam mogla.
Sada sa
ruševinama tonem.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar