OPROSTI

 

OPROSTI

Mom tati

-----

Oprosti,

ti dobri čovječe,

što moja ljubav,

slijepa,

nije znala za granice.

Izdala sam seni,

svojih predaka.

Pamtim još,

suze u tvom oku,,

i tijela trzaje,

diva na koljenima:

čekaj, stani,

govorio si,

tu si na križanju,

sna i jave,

na putu iz stvarnosti,

u vrtlog mašte putuješ,

križanju bola i ljepote,

pazi da iz divotnih snova,

na javi krik ne osvane.

Sada plaču moje oči,

što moje stope,

davno od tebe krenuše,

u sanjive doline,

tvoj glas još jače odjekuje.

Kćeri stani!

Smjestila sam te

u uzdahe svoje,

u moje odaje tuge,

o kako mi nedostaješ,

moj dobri oče.
OPROSTI.

---

By

Marija Dubnjakovic Jelic