MOZDA SRECU NE BI DOCEKAO

MOŽDA SREĆU NE BI DOČEKAO

-----

Mistika smo prvog pogleda,

osudjeni na kraj,

žrtve iluzije,

začarane šume,

iz njenog lavirinta izlaza nema.

Zatrpavam srce pjesmama,

s’ njima poruku šaljem,

moju bol saznati nećeš.

Nijemo sjedim,

riječi izlaz traže,

nesuvisle i nepotrebne,

zato,

bježim od tebe zauvijek,

zadajem si bol,

u strahu da ti to ne učiniš,

iako,

poslije svega,

ne osjećam pobjedu,

zamijenila sam raj za pakao,

svejedno,

na jastuku želja,

dušu otvaram,

tiho na njemu snivam,

snove neotkrivene,

ne,

nije mi žao,

možda s’ mnom sreću nebi,

dočekao.

---

By

Marija Dubnjakovic