K'O RASKOLJNIKOV

K’O  RASKOLJNIKOV

-----

Svoj život s’ treskom,

bacam na sto,

uzdah krvi ga kida,

pa zar život je to,

umirem od stida.

K’o  Raskoljnikov, pred Sonjom,
na koljena,

pred noge sam pala,

Djavolov osmjeh me namami,

te oči nudjaše mi,

pjesme i rime,

pa zaboravih život,

rodjenje i ime.

Sada s’ treskom,

smrskanu ljubav,

i život cijeli,

bacam na sto,

kidajte ga,

razvlačite,

užarene pečate stavljajte,

i u ambis bacite.

---

By

Marija Dubnjakovic