NESUDJENA LJUBAV

NESUDJENA  LJUBAV

-----

Danju te skrivam u noći,

mrakom u zbijenim oblacima dana,

u praskozorje se pomaljaš na makovim poljima,

nostalgičnog zavičaja.

Tajim te u ništavnoj ljubavi, vjerom zaključanom,

nevjerom povrijedjenom, 

poniženjima izlizanoj,

nomadskim životom izmorenoj,

održavanoj zadatom riječju.

Nadmoćno se borim s’ tobom,

i ako si nemušt u daljini,

tjeram te u mekan san,

vraćam u bezopasno prisjećanje,

gdje ti je i mjesto i u njemu nabujala klica.

U nemiru zebne usamljenosti,

ohole i hirovite napuštenosti,

obhrvane nemoći,

jarosne praznine očaja,

potajno me skrhanu prizivaš,

u snu stvoriš prečicu,

do mog uzdrhtalog bila,

uzavrelog vrela zatomljene ljubavi.

Spletenim okovima svezana,

pritežem te lancima mog bremena,

samouvjereno izdahnem iz mojih uzdaha,

iz kojih me u stopu na njih opominješ,

plutaš izmedju dna svijesti i vrha podsvijesti,

označavaš tragove na stazi sabijenih osjećaja.

Neproživljena i rasputana ljubav za tobom traga,

a ispredeno klupko sudbine,

protjeruje te iz mog života.

---

By

Marija Dubnjakovic