SKRILA SAM SE

 

SKRILA SAM SE

 

-----

Skrila sam se,

u pohabane skute,

potrošenih duša,

zagubljenih obećanja.

Lešinari nadlijeću,

u nadi za plijenom lakim.

I ako si mi krila polomio,

čežnjom zarobio,

svoje sam srce,

u samoću s’krila,

tužan dan osviće,

ipak,

ne dam više plamen,

da na njemu ruke griješ,

ma sve ću ti prste polomiti,

u ognju spržiti,

neka ti krik zaječi,

od kletve,

i umrem od bola.

---

By

Marija Dubnjakovic