TICAJI VREMENA
-----
Ticaj blagi
osjetim,
niz ruku
klizi,
vjetrić u
kosi,
vrat mi
miluje.
Živim sa
vremenom,
a prošlost
priziva,
dodira i
osmjeha,
u
igru...pokera,
praćenja i
davanja,
bačenog na
sto,
čitavog
života,
džek-pot za
cijelu vasionu,
kocka je
bačena,
i plaćena.
U samoći
mašte,
osjetim,
blag dodir
na licu,
okrećem se,
tražim,
prošla
vremena,
te prste,
koji danas,
miluju me
kroz,
sjećanje.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar