SANJAMO

SANJAMO

-----

U neposluhu razuma,

krenuli smo,

suprotnim putanjama,

naše sudbine,

kradući i odnoseći srca,

jedno od drugoga.

Ostali su dodiri,

stanuju na mom tijelu...

hrlim u zagrljaj noći,

da sa tobom sanjam,

snena jutra,

sastavljamo i nastavljamo priču,

jednim glasom.

Toliko slični a daleki,

progovaramo istim razumom,

i mislima,

gledamo istim očima,

pričamo iste priče,

želimo i volimo iste stvari,

u isto vrijeme satkani,

iste snove sanjamo,

a na našim jastucima,

ostaju tragovi i mirisi,

tudjih duša,

a naše lutaju,

u potrazi,

za očima,

da im vratimo ukradena srca,

željni, da u zagrljaju ,

jedno srce kuca,

nekad negdje u vremenu.

---

By

Marija Dubnjakovic