SJENKE

SJENKE,

-----

Sreli smo se,

k'o dvije sjenke,

u hodu,

poljube se, pa odu,

titrave razigrane,

plešu,

i pričaju svoju odu.

Svijale se beskrajno nježno,

svaka sanjala,

o svom životu i brodu.

Tvoju odnese,

val nemirni,

moju ostavi da pati i čezne,

bez nade i spasa,

sa tugom u bezdanu.

More talasa,

suza kanu,

sjenku u kamen pretvori,

čučim na obali,

čežnjivo čekam,

lutajuću sjenku,

što luta po moru,

da se ponovo stope,

u jednu sjenku utonu.

---

By

Marija Dubnjakovic