TRAG

TRAG

-----

Ne želim da ostane trag,

mog mirisa,

ni zvuk mog glasa,

ni obris mog lica.

Ne traži moje prisustvo,

sve bilo je iluzija,

tvog razuma.

Ne izvikuj moje ime.

Na jastuku drugo ime spava.

Uzalud me tražiš,

ja sam magla tvoga sjećanja,

uvela latica,

slučajno vjetrom donesena,

duša u njoj je usahla.

Čuj dragi moj,

kada te srce ,

na mene posljednji put podsjeti i zaboli,

zagrli ružu,

na kojoj je samo trnje ostalo,

na uveloj grani,

osjetit ćeš bol,

prokapat će kapi krvi,

trag moj na usnama tvojim.

Sa tim kapima,

polako nestaje,

moj duh,

meko uzglavlje tvoje,

ali me više nikada,

nikada nećeš imati  ni vidjeti.

I da klekneš u prašinu,

skineš zvijezde sa neba,

nudiš ljubav, sav svijet i sreću,

od mene glasa nećeš čuti,

čućeš,

šušanj lišća pod nogama,

poj ptice,

na drvetu, grane suve gole,

u mojoj duši neće biti strasti,

zalud ćeš tražiti ljubav,

i usta što riječi „ Volim te“ govore.

Zapamti,

grobovi  ne zbore.

---

By

Marija Dubnjakovic