JACA OD KAMENA

JAČA OD KAMENA

-----

Samoća me u dahu snemoća.

U ništavnom zovu,

snaga je sve manja.

Sklanjam se,

u duši podsmjeh tinja,

nisi ništa bolji od onih,

što trag prljavštine ostaviše,

izgubiše bez traga.

Sklonih samoću,

jauk, plač, iz uzdaha,

snagom svog’ htijenja,

nesputano riječi krenuše,

ko rijeka,

i shvatih,

nisam više nijema.

Kliknuh u zanosu.

"Smiluj se Bože"

Jača sam od kamena!

---

By

Marija Dubnjakovic