NA PUTU DO KRAJA
-----
Život je naš,
svijeća
zapaljena.
Polako tope
se dani.
Plamen
ponekad uzleti,
od miline,
a ponekad
tužno svine,
pa zahvati
suze,
okamenjene,
koje u
naletu vjetra,
put
nadjoše..
Polako il’
ko vrisak,
plamen
zadrhti,
zaiskri i
vine,
put neba
uznesen,
i ponovo
utihne.
Dogorjeva,
polako,
na putu do
kraja.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar