NESALOMIVA SNAGA

NESALOMIVA SNAGA

-----

Dali je snaga u radjanju,

dok muž drugu ženu grli,

tata te sa čedom iz bolnice izvodi,

kada ti iz naručja dijete otimaju,

pa plačeš noćima,

radiš najteže poslove,

da prehraniš nejač,

kada si gladna danima,

a nosiš vodu sa izvora onemoćala,

iscrpljuješ snagu za zrno sreće i ljubavi,

u tudju haljinu odjevena,

neshvaćena i iskorištena,

gladnima kruha daješ,

a krče ti crijeva,

rodjene na vječni počinak pratiš,

kroz unakrsnu vatru na bojištu prolaziš,

život da spasiš svojih najbližih i svoj,

pred nepravdom ne stojiš nijema,

sa golijatom borbu vodiš,

kada si zbog muške pohote,

odbačena i povrijedjena,

gledaš lica nasmijana,

a tvoje za osmjeh ne zna,

zaledjeno kao stijena.

U grudima orkan bjesni,

srce drhti kao struna.

Vidiš poglede pohlepnika,

da si samo za zabavu poželjna,

sebi kažeš,

„ Ne nisam ja za zabavu spremna“,

i ako tijelo govori da si žena.

I dalje stojim tu,

poslije toliko iskušenja.

U meni snaga i dalje puteve krči.

Jaka sam,

i dalje čvrsta,

kao stijena,

nesalomiva.

---

By

Marija Dubnjakovic