OZNAČENA
-----
Huk u zoru
me budi,
umornu
i snenu.
Pogled luta
po samotnoj sobi.
Slušam huk
vjetra,
po
obroncima,
vijest raznose,
da cvijet
nemile ruke ubraše.
Sudbina
zavija,
srce u crno.
Gledam
strganu haljinu,
bojom latica
maka okićenu.
Plakat ću
kradom,
i duša maka,
svoju glavu
svija zemlji,
koja mu
ljepotu i život dariva.
Oluja mu
srce i radost potrga.
Shvatih u
trenu,
život moj će
biti,
pun bola,
života u
prolazu,
bojom latice
maka,
označen.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar