OČI IZDAJICE MOJE
-----
Moje pjesme
odjekuju krikom,
dali ih čuje
iko?
U vrtu mom,
žena uvela
ruža,
u makovom
polju,
pognute
glave,
od latica
njihovih,
plače od
krvi crvena zemlja.
Žena u
crnini oholo stoji,
krijući
divljinu,
u
opustošenoj duši,
jecaji skrovište
našli.
Šiba me
vjetar,
borba je
moja viteška, teška,
ne povijam
ledja,
još
prkosnije stojim,
ko pjetlić u
Areni,
odlučno se
borim.
Kažu,
odlučna,
hrabra, ponosna,
ali,
izdajica
čuči u meni,
sve boli,
sve tuge, sve izdaje i seni,
možete naći,
u očima
mojim!
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar