RANE ZABORAVA

RANE ZABORAVA

-----

Pod nogama led se lomi,

zebnja u drhtaj pretvara,

prijetnja u treptaju lišća,

vjetar latice na livadi obrstio,

suza u more pretvorena,

izvor noktima iskopan,

plamen dahom zapaljen,

uzneo do neba,

osvijetlio tijelo,

smukom povijeno, polusklupčano, nepomično,

u mramornoj studi,

oči u daljinu zure,

ruke sklopljene.

Plamen svoju igru, igra,

iskonsku....

osvjetljava figuru,

sjenku? Još je tu!

Nije vrijeme za odlazak,

ostalo je još staza neprijedjena,

u trnje zarasla,

treba kroz nju proći,

do cvjetnih livada doći.

Tu će sjenka svoje tijelo zagrliti,

u jedno spojiti,

travama i prahom obavijene,

postaju rane zaborava.

---

By

Marija Dubnjakovic