GROTESKA

GROTESKA

Pokupih očaj,

negdje,

na usputnoj stanici,

kaznu,

trenutka te hude sreće,

lažnog osmjeha i dodira.

Sad’ me nijemi očaj,

pozdravlja,

k’o znanca,

a sreća,

k’o stranca.

Na putu sunovrata,

mramorna stud steže.

Na licu kamene biste,

tužan osmjeh k’o groteska,

bezdušni kipar,

svoj pečat stavlja,

u surovoj igri,

groteskni lik vaja.

By

Marija Dubnjakovic