TRENUTAK SREĆE
Postasmo tajna,
zamračenih prozora,
sakupljenih godina,
u svojoj osami,
tužni i željni...
sve je tiho,
sve tiše i tiše...
nikada se naći,
nećemo više.
Poslije burnih strasti,
zanosa, uzdaha,
neprospavane noći,
s’ osmjehom tužnim,
pogledasmo se u oči,
blagosiljasmo grijeh.
Zauvjek u duši,
ostat će tajna,
i vječno bdjeti,
od samoće bijeg.
Nije to bio grijeh,
to je trenutak,
ukradene vječnosti,
dar za snove,
nastavak puta,
nadahnuće duše,
za puteve nove.
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar