SVEJEDNO

-----

U srcu mi huči eho

u patnji srce ječi

il, krv od strasti žubori

gorčinom ispunjena

u strasti uznesena

u ljubavi ostavljena.

Let il’ pad.

Svejadno.

Danas uzletiš

sutra padaš

smjenjuje se tuga i nada.

Život nam je sastavljen

od uzleta i pada.

U ustima okus

gorčine i slada.

Sve se u jedno stopi

u jednu suzu skupi

dal’ od jeda ili slada

svejedno

u mom srcu huči.

---

By

Marija Dubnjakovic

SJEME PREDAKA

SJEME PREDAKA

Tražim po strnjištu života,

rasuto sjeme predaka,

u krošnjama,

gdje vjetar upreden u granje,

raspršuje stranice ljubavi,

nenadmašne majčine,

neponovljive očeve.

Iz tog ploda,

niklo cvijeće maka

u svakoj latici,

krv predaka kuca.

U meni suza zamrznuta,

kao kad’ plamen svijeće uzleti,

suza sklizne skamenjena, hladna,

na sjećanje,

na osmjeh,

na prijekor,

umilnim glasom izrečen.

O ti,

vječna istino,

što nad glavom lebdiš,

na smrt opominješ

I vječnost u trajanju,

živa kao pamćenje,

ustrajna,

da ljubav je jedina,

majćina, očeva,

iznikla iz sjemena predaka.

By

Marija Dubnjakovic-Jelic

O, IGUMANE STEFANE

O, IGUMANE STEFANE

 ---

Tebi, koji si izgubio svoj dom.

Kaznjenici smo po zasluzi a braca po nevolji 
u kaljuzi nerazuma!

O, IGUMANE STEFANE

Na tvom peronu vremena
izblijedjele price,
svijam se na suncanu stranu
gdje Kosovski bozuri, molitvu salju,
bude tisinu, Dusanovu,
kolijevku Nemanjica, da zanjisu,
molitvom izgnanih,
novu povijest napisu.
Korijenje, plamti u vodi,
oci zamucene od ceznje,
u sudbini nestanka,
da budem tu,
gdje me nema,
O, Igumane Stefane!

---

By

Marija Dubnjakovic Jelic

MOJE STEPENICE ZIVOTA

MOJE STEPENICE ŽIVOTA

Polako pišu istinu,

neizrečenu,

ostavljaju trag,

što htjedoh reći.

Udarci,

ostaše skriveni,

duboko urezani,

eho nečujan,

mojih koraka.

Potraži krhotinu,

negdje u vremenu,

možda tu je,

ispisano ime,

razbijene duše,

koja luta,

tražeći svoje stepenice,

na kojima ostaše,

drage mi uspomene.


---
By
Marija Dubnjakovic Jelic

SVE SE U NISTA PRETVORI

SVE SE U NIŠTA PRETVORI

---

"Neće demon vas kockom birati
                                   nego će te vi izabrati demona"
                                                      Platon-Mit o Ananki

Čemu se to na'da - nada'.
Zgubidani vječnosti, sve u brazde zaorali.
Zalud po njima rovarimo,
k'o sizif,
vječno za izgubljenim tragamo,
to proročansko klupko sudbine,
razmotamo,
demona u sebi da pobijedimo,
sudbinsku zamku premostimo.
U zanosu traženja,
nepovratno kaplje,
zrno po zrno nade,
na putu, ka sigurnom kraju.
Neće više, tragač sreće,
nadu u brazde sijati,
niti će suze, klicu nade zalijevati.
Samo će poneki, blag uzdah,
svjedok, naših nadanja, traganja i stradanja,
reci:
Sve se u ništa pretvori.

----

By
Marija Dubnjakovic

NISTAVNI VLASNICI RIJECI

NISTAVNI VLASNICI RIJEČI

---

Tišina,muk, praznina,

riječi ništa ne znače,

beznačajne, gube se u ništavilu

vlasnika,

sluge djavla,

koji grabi srca,

svojim djavolskim kandžama.

Nasladjuje se,

krvlju nevoljnika,

pabirči svoj uspjeh,

dušama blaženim,

za ljubav spremnim.

Ne osjeti ništavni,

vlasnik riječi,

da više ne postoji,

u svom ništavilu,

nepostojanja,

jer duše andjeoske,

djavla ne slušaju.

-----

By

Marija Dubnjakovic

NEBESKA PASTIRICA

                                                                                

 NEBESKA PASTIRICA

---

Vunena magla.
Samo na tren,
uhvaćen,
zatečen,
uramljen u pukotine,
raspuklih zidina,
na stazama,
strmih litica,
zarobljen,
ostade lik.
U toj praznini,
KAOSA,
KRONOS,
nemilosrdno,
teče k'o rijeka.
Samo nada tinja,
u očima lutalice,
NEBESKE PASTIRICE.

-----

By
Marija Dubnjakovic