SLIJEPA LJUBAV

 SLIJEPA LJUBAV

Mojim roditeljima Ivanu i Ani    

-----

Uhodila sam njen uzdah

izgubljeni pogled u daljinu

gdje je nešto podsjeća

vraća u prošla vremena.

Je li u tome razlog njene potištenosti

neiskazivane ljubavi.

Tajanstvena hladna,

toliko mi potrebna kao majka,

a hladna otmena, daleka, kao strankinja,

uvijek uredna, dotjerana, lijepa,

uliva poštovanje.

On ju je vojio, bez ostatka, za oboje.

Ne znam je li uspio doći do njenog srca,

otvoriti joj dušu i tajne,

ili je ljubavlju ispunjavao njenu prazninu,

iz sopstvenog nedostatka, svojih očiju.

Volio je slijepo svojim ugaslim očima,

tajnom vedrinom, nasmijanošću, šalom,

plavim očima, bez života,

ali neskriveno nježan i sretan,

za sebe, nju i svoju djecu.

Kada je otputovala u vječnost ta žena,

odnoseći svoje, meni neznane, tajne,

nije ju prestao tražiti.

Morao je ispuniti prazninu njenog odsustva,

duplu ljubav koju je gajio za oboje,

ne znajući da traga za uzvraćenom ljubablju,

bez ostatka, kao što je njgova.

Sretna sam što je u osamljenosti,

u staračkom domu pronašao ženu,

koja mu je ispunila i uljepšala,

posljednje dane njegovog prisustva.

Stalno su mi u sjećanju njegove riječi;

Čovjek postoji, dok može da voli,

nikada nije kasno; ja danas volim!

Hvala ti, dobri oče,

čestiti i plemeniti čovječe,

dao si mi snagu i nadu,

ranije i sada u mojoj osami.

Ti, tajanstvena ženo,

što si prošla kroz moj život,

hvala ti, što si mi ga poklonola.

Volim vas, oboje:

Tebe dobroćudni „Medo“

i tebe, željna tvog zagrljaja, ženo nedostižna.

Danas si mi potrebnija nego ikada ranije.

---

By

Marija Dubnjakovic