ŽENA MAČKA
-----
Tumarala sam
kroz bespuće
i drače
tijela
izmučena
trnjem
izbodena
tragovi krvi
me prate
samo
zivotinja njuši
i shvata
da je pred
njom duh
ili još
jedan Sidarta.
Lagano
prilazi
Njuši i liže
a pogled
kaže
ovdje sam ja
gazda.
Kao
davljenik prihvatam
tu igru
života i smrti
da budem
igračka.
Gledamo se
pružam joj
uzdrhtale ruke
stapaju nam
se oči
i postajemo
jedno
žena i
mačka.
Tražim neko
čudo po bespuću
jedan san
nedosanjan
našla sam
samo
neminovnost
postojanja.
U mramornoj
istini
riječ vitla
kao sablja
siječe
i zariva
kandže u srce
davno
raspuklo
i ponovo
zajedno ćute
sada žena od
devet života
žena mačka.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar