SJEME PREDAKA

SJEME PREDAKA

Tražim po strnjištu života,

rasuto sjeme predaka,

u krošnjama,

gdje vjetar upreden u granje,

raspršuje stranice ljubavi,

nenadmašne majčine,

neponovljive očeve.

Iz tog ploda,

niklo cvijeće maka

u svakoj latici,

krv predaka kuca.

U meni suza zamrznuta,

kao kad’ plamen svijeće uzleti,

suza sklizne skamenjena, hladna,

na sjećanje,

na osmjeh,

na prijekor,

umilnim glasom izrečen.

O ti,

vječna istino,

što nad glavom lebdiš,

na smrt opominješ

I vječnost u trajanju,

živa kao pamćenje,

ustrajna,

da ljubav je jedina,

majćina, očeva,

iznikla iz sjemena predaka.

By

Marija Dubnjakovic-Jelic