KAO MAČ
-----
Riječ siječe
kao mač,
komada dušu
i tijelo.
Misli
razbacane,
neuhvatljive
u nemoći.
Sakupljaš
razum,
u borbi sa
sobom.
Kriješ oči
od pogleda.
Bol razdire,
srce, dušu,
tijelo.
Tražiš ,
kutak u
samoći.
Ponos,
u prašini se
valja.
Pružaš
ruke u nemoći.
Dižeš glavu,
skrivajući
oluju koja bjesni.
Drhtiš kao
prut,
pokušavajući,
skriti bol,
u nadi,
da ne hraniš
dušu,
onom koji
mačem vitla,
da se sladi,
tvojom patnjom.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar