NA MAKOVIM POLJIMA
-----
Na mojoj
livadi osame
gdje makovi
cvjetaju,
tu
sam utočište našla.
Nebo plašt
prostrlo.
Dali sam
usred polja sreće,
ili polju
laži.
Nižem
vijenac života,
krvav ko
cvijet,
što tužno
svoju glavu svija,
svaki
povjetarac mu,
trga snagu i
povija.
Teško je
tužnoj duši,
osmjeh na
licu izmamiti
uvelom
cvijetu,
dušu
povratiti.
Ima li se za
što živjeti,
ili
umrijeti.
Moja duša i
život lebde,
u grlu
zagrcnutom,
riječi će
zanemoćati.
Drugi će,
glasom
mojim,
bol kroz
pjesmu sricati,
i tražiti
makova polja,
gdje će moje
tijelo,
hrana
cvijetu biti,
kroz njih će
te me upznati,
i shvatiti,
da u
njihovoj boji ,
moja krv
teče,
i traži
rijeku,
da je do
ušća odnese.
---
By
Marija Dubnjakovic
Nema komentara:
Objavi komentar