OSLOBODJENA

 

OSLOBODJENA

-----

Ulazim tiho na prstima,

u zagrljaj noći,

začaranog san,

zbunjeno,

davno zatureno sjećanje,

jutra zagubljena,

prebiram neuhvatljive trenutke.

Iluzija.

Novim suncem obasjana,

nepoznatom,

tajanstvenom divotom,

ushićena,

novim jutrom,

robinja bez lanaca,

zauvijek oslobodjena.

---

By

Marija Dubnjakovic

NE BUDI PTICU

NE BUDI PTICU

-----

Ne budi pticu.

Vidiš,

perje joj podrhtava,

nečija igra sramna,

gnijezdo ptice razrušila,

pjesmu u grlu zatomila,

krila spržila,

sada u bolu spava.

Ne budi je.

Pusti je,

divan san da snije,

što na javi mogla nije,

da gnijezdo sreće svije,

na izdisaju.

---

By

Marija Dubnjakovic

BRISEM POTPIS NA DUSI

BRIŠEM POTPIS NA DUŠI

-----

Čeznem da me vjetar,

kao oblak bijeli,

u nebeske ponese visine,

da izbrišem huk ponora,

jezu i stud mramorne prisutnosti,

istrgnem želju koja guši,

ugasim plamen,

koji plamti izmedju,

svijesti i podsvijesti,

spletenu mrežu laži,

rastrgam,

vinem se,

prema tajanstvenoj beskonačnosti,

božanskoj uzvišenosti,

da izbrišem tvoj potpis,

na mojoj duši.

---

By

Marija Dubnjakovic

NECU DJAVOLU SEGRT BITI

                                                                     

NEĆU DJAVOLU ŠEGRT BITI

-----

Razapete zamke na sve strane,

razjapljenih čeljusti čekaju,

samoću da zarobe,

da se naslade.

Koraci u nazad idu,

grabe u samotnoj sobi

i sjenka se moja krije,

plašeći se da je ne ulove,

lažne sablasti,

utjehe sreće,

gdje da se skrijem.

Djavolov šegrt sam bila,

zgražam se od kajanja,

zar zlo u meni da vlada.

Zaori se krik,

iz nemuštog grla,

izmučeno tijelo spasih,

iz zamke njegove.

Ranjene duše stadoh,

tišina zvoni,

neću vatru da bljujem,

odbacujem radost neplodne slave,

pogrbljeno ulazim u svoje konačište,

konačište mira i gladi.

Neću Djavolu šegrt biti!

---

By

Marija Dubnjakovic

POGAZENA LJUBAV SESTRINA

POGAZENA LJUBAV SESTRINA

-----

Imam pravo da ti ne dozvolim

u mom vrtu jabuke da bereš,

moju sreću da uništiš,

u život mi nemir da uneseš.

Godinama nosim ranu,

pokušavam da te shvatim,

no vrijeme izgubljeno

ne mogu da vratim.

Na srce mi spusti kamen,

ljutu ranu otvori u duši,

na tvog imena pomen

u grudima me guši.

Zanijela te mladost

i tvoja ljepota,

izgubiti ljubav,

jedinoj sestri radost

nije vrijedno ni života.

P.S.

I to ti bi malo,

no u mom ratnom zbijegu,

zavjet mi pogazi,

samotnog mi oca slijepog,

nemilosrdno

u starački dom odbaci.

---

By

Marija Dubnjakovic

LEDENI OKOV

LEDENI OKOV

-----

Trepere i padaju,

tople zrake,

griju duše srećnika.

Srce u mojim grudima,

sve čvršće steže,

ledeni okov,

kao kristali,

jedan po jedan,

tope se dani,

lagano nestajem,

polako gasne,

svjetlost u duši.

---

By

Marija Dubnjakovic