SJEME PREDAKA

SJEME PREDAKA

Tražim po strnjištu života,

rasuto sjeme predaka,

u krošnjama,

gdje vjetar upreden u granje,

raspršuje stranice ljubavi,

nenadmašne majčine,

neponovljive očeve.

Iz tog ploda,

niklo cvijeće maka

u svakoj latici,

krv predaka kuca.

U meni suza zamrznuta,

kao kad’ plamen svijeće uzleti,

suza sklizne skamenjena, hladna,

na sjećanje,

na osmjeh,

na prijekor,

umilnim glasom izrečen.

O ti,

vječna istino,

što nad glavom lebdiš,

na smrt opominješ

I vječnost u trajanju,

živa kao pamćenje,

ustrajna,

da ljubav je jedina,

majćina, očeva,

iznikla iz sjemena predaka.

By

Marija Dubnjakovic-Jelic

O, IGUMANE STEFANE

O, IGUMANE STEFANE

 ---

Tebi, koji si izgubio svoj dom.

Kaznjenici smo po zasluzi a braca po nevolji 
u kaljuzi nerazuma!

O, IGUMANE STEFANE

Na tvom peronu vremena
izblijedjele price,
svijam se na suncanu stranu
gdje Kosovski bozuri, molitvu salju,
bude tisinu, Dusanovu,
kolijevku Nemanjica, da zanjisu,
molitvom izgnanih,
novu povijest napisu.
Korijenje, plamti u vodi,
oci zamucene od ceznje,
u sudbini nestanka,
da budem tu,
gdje me nema,
O, Igumane Stefane!

---

By

Marija Dubnjakovic Jelic