petak, 28. lipnja 2013.

NUDIM SRCE RASPUKLO



 NUDIM SRCE RASPUKLO



-----

Okrećem stranice požutjelog papira,
trazim riječi tako važne,
koje radost donose,
vrata života otvore.
Ali?
U izmaglici kiše u očima,
vidim samo neminovnost stradanja.

Pokušala sam,
radost ti dala,
dobila sam tugu.
Iskru u očima ti utnula,
a ti meni kišu jesenju.
Riječi ljubavi ti uputila,
u vjetar su odletjele.

Duša mi je tebi  uzletjela,
munje pakla su je spržile,
ostala je ljustura prazna.

Držim srce u pruženim rukama,
raspuklo na tisuću komada.

Stojim kao prosjak,
kamen krajputaš,
nikom potreban,
pored puta,
 nudim srce raspuklo,
da ga ljubavlju sjediniš,
oživiš,
radost na licu pogledom vratiš,
led sa usana otopiš,
kišu u očima izbrišeš,
udahneš život sklupčanom tijelu
da može mirno putovati,
oči sklopiti,
spokoj duši naći,
požutjele stranice zauvijek zatvoriti.
---
By
Marija Dubnjakovic-Petricevic

Nema komentara:

Objavi komentar