NUDIM SRCE RASPUKLO
-----
Okrećem
stranice požutjelog papira,
trazim riječi
tako važne,
koje radost
donose,
vrata života
otvore.
Ali?
U izmaglici
kiše u očima,
vidim samo
neminovnost stradanja.
Pokušala sam,
radost ti
dala,
dobila sam
tugu.
Iskru u
očima ti utnula,
a ti meni
kišu jesenju.
Riječi
ljubavi ti uputila,
u vjetar su
odletjele.
Duša mi je
tebi uzletjela,
munje pakla
su je spržile,
ostala je
ljustura prazna.
Držim srce u
pruženim rukama,
raspuklo na
tisuću komada.
Stojim kao
prosjak,
kamen krajputaš,
nikom
potreban,
pored puta,
nudim srce
raspuklo,
da ga
ljubavlju sjediniš,
oživiš,
radost na
licu pogledom vratiš,
led sa usana
otopiš,
kišu u očima
izbrišeš,
udahneš
život sklupčanom tijelu
da može
mirno putovati,
oči
sklopiti,
spokoj duši
naći,
požutjele
stranice zauvijek zatvoriti.
---
By
Marija Dubnjakovic-Petricevic
Nema komentara:
Objavi komentar