RANE ZABORAVA

RANE ZABORAVA

-----

Pod nogama led se lomi,

zebnja u drhtaj pretvara,

prijetnja u treptaju lišća,

vjetar latice na livadi obrstio,

suza u more pretvorena,

izvor noktima iskopan,

plamen dahom zapaljen,

uzneo do neba,

osvijetlio tijelo,

smukom povijeno, polusklupčano, nepomično,

u mramornoj studi,

oči u daljinu zure,

ruke sklopljene.

Plamen svoju igru, igra,

iskonsku....

osvjetljava figuru,

sjenku? Još je tu!

Nije vrijeme za odlazak,

ostalo je još staza neprijedjena,

u trnje zarasla,

treba kroz nju proći,

do cvjetnih livada doći.

Tu će sjenka svoje tijelo zagrliti,

u jedno spojiti,

travama i prahom obavijene,

postaju rane zaborava.

---

By

Marija Dubnjakovic

MOLITVA ZA SJECANJE

MOLITVA ZA SJEĆANJE

-----

Za sve doživljeno i proživljeno...

Za utjehu,

sve dane protraćene, zagubljene, potrošene...

Za ispunjenje,

svih snova, nedosanjanih, uzaludnih...

Za ljubav,

pohranjenu u zaborav, nikad ostvarenu...

Za riječi,

nesuvisle, nedorečene...

Za zagrljaje,

promašene, studene, zamrznute...

Za traganje,

ljubavi nedoživljene, zaturene...

Za plaćenu cijenu,

gubitnika vremena...

Za Molitvu,

sa molbom za sjećanje...

Za život,

sazdan od neumitne stvarnosti...

Šaljem molbu za sjećanje!

---

By

Marija Dubnjakovic

UHVATIT CU SRECU

UHVATIT CU SREĆU

-----

Uhvatit ću osmjeh.

Ma uhvatiti ću,

svu sreću svijeta,

pa uplesti u kose vjetru,

nek raznosi,

neka kosu mrse,

prsti čežnje,

iskru u oku,

vatrom,

davno zapaljenu,

sa vrha Olimpa donesenu,

razbukti.

---

By

Marija Dubnjakovic

OCI IZDAJICE MOJE

OČI IZDAJICE MOJE

-----

Moje pjesme odjekuju krikom,

dali ih čuje iko?

U vrtu mom,

žena uvela ruža,

u makovom polju,

pognute glave,

od latica njihovih,

plače od krvi crvena zemlja.

Žena u crnini oholo stoji,

krijući divljinu,

u opustošenoj duši,

jecaji skrovište našli.

Šiba me vjetar,

borba je moja viteška, teška,

ne povijam ledja,

još prkosnije stojim,

ko pjetlić u Areni,

odlučno se borim.

Kažu,

odlučna, hrabra, ponosna,

ali,

izdajica čuči u meni,

sve boli, sve tuge, sve izdaje i seni,

možete naći,

u očima mojim!

---

By

Marija Dubnjakovic

IZDAJA

 

IZDAJA

-----

Slomljena prikupljam već zgrčenu dušu.
Od ranjenog srca,
usnama prinesena,
krvava osta čaša,
prepunjena gorčine,
i od bola puna.
O,
tresnut ću čašu od čemera,
nek raspe se sva zla kob,
i u zemlju saspe.
U zanosu ne prepoznah,
da bila sam igračka,
pohlepi bludni sluga.
Zaboravih,
zlu kob moju,
pratilju vjernu,
da me ko cvijet na rosi,
zlobnik, otrgnu i pokosi.
Vučem tijelo ranjeno,
u njmu leži mi,
sudba cijela.
Krv mi šiklja na hiljadu rana,
kao da nije dosta,
srce mi raznese nova strijela.
Nema spokoja,
moje rane krvarit će sve više,
srce neće tako jako tući,
kucat će sve tiše i tiše...

---
By

Marija Dubnjakovic