ponedjeljak, 30. prosinca 2013.

JESEN



JESEN



-----

Jesen sumorno klizi,
ogoljena.
Dali je u ranim,
proljetnim danima,
svoju svjetlost izgubila.
Posrće sjenka,
sa pruzenim rukama,
što traži.
Djavo bi ga znao,
možda srce zasijano,
il’ da pokrije,
golotinju svoju,
ili žali za danima,
prohujalim.
Sjeno jesenja,
proslost se ne vraća,
čuvaj svoje zlatne boje,
pripremi se,
za proljetno cvijeće,
u novu svjetlost života.
Nije jesen posrnula,
iskustvom proljetnog sunca,
nove plodove dariva.
---
By
Marija Dubnjakovic



ponedjeljak, 23. prosinca 2013.

BEZ ISKRI U OCIMA



BEZ ISKRI U OČIMA

-----

Zatrovana duša luta
paučinastim odajama ukletog zamka
nabasa na klupko
u vražije kolo
na nemusto leglo
spletenih zmija
i ti spleten s njima
šište u mojim venama
u majčinskom porodjaju
presahlom dojenju
i bijednoj muškoj požudi
samohranim familijarnim seobama
samotovanju i nevjerama
prevrtljivim nostalgijama
apatridskim gubljenjima
i životnim izbrisima
u snovima
neizrečenim sjećanjima
u iskri nade otvorenog vida
zatamljenog pogleda
bez iskri u očima
i u novim iskusenjima.
---
By
Marija Dubnjakovic

petak, 20. prosinca 2013.

POSLJEDNJE JUTRO


POSLJEDNJE JUTRO



-----

Što je ostalo,
u ovoj tišini,
punoj pitanja,
kajanja.
Zidala je hram,
bez temelja, u mašti želja.
Utonula u misli,
po njenoj kosi i uzdrhtalom tijelu,
igrala se mjesećina,
kroz pukotine žaluzina.
Dali je ovo budjenje stvarnost.
Primijetio nije,
da je stajala,
tisuću ljeta udaljena,
nije znao, ni ko je,
ni što se u njenoj duši dešava.
Bezbroj pitanja,
bez odgovora.
Tražila je raj,
a stigla do predvorja,
gdje njena želja,
gvozdena vrata ne otvara.
Ponosna,
u grlu joj zamre  krik,
„Da ja sam gubitnik“.
Sunce se stidljivo,
sa jutrom poigrava,
kao da pozdravlja,
bjegunca uplakanog lica,
koga je ova noć i jutro,
natjeralo da bude,
lutalica.
---
By
Marija Dubnjakovic

četvrtak, 19. prosinca 2013.

SUVISNA


SUVIŠNA

-----

S’ kletvom na ustima,
otvaram oči,
krivica klizi,
niz kožu alarm zvoni,
treba snage pa krenuti,
u život novi.
Okrenuh se,
nigdje ni traga,
na usnulom licu,
poruka neka od kajanja.
Poražena,
sebi savjet dadoh.
Polako,
uzdignute glave,
u grudima oluja bjesni.
Pomislih,
pogrešan trenutak.
Neka!
Srce u dronjcima,
duša bosa,
kroči u nova jutra.
Rekoh,
nazad nema,
puna prkosa.
Neću da budem suvisna.
---
By
Marija Dubnjakovic

utorak, 17. prosinca 2013.

ODGOVOR


ODGOVOR



-----

Odgovor u pjesmi nadji,
ugnjuri se u stih,
pa se pronadji.
Od stvarnosti se ne moze
uteći.
A pjesmom se sve može,
reći.
---
By
Marija Dubnjakovic