DODIRI

DODIRI

-----

Život me kroz

more pruženih ruku vodio,

doticali me prstima,

jer srce nisu imali,

nudili, rajskih dvora vrata,

jer su dušu prodali.

Koračajući tako putem života,

čekala,

i nakon tebe saznala,

trenutke dodira,

darivala ti,

svoj,

početak, sadašnjost i kraj.

Bio si moj lijek,

na kojem život počiva.

Sada si sjećanje,

uzdasima te noćima prizivam.

Kažu,

negdje se sve završava.

Da!

Moj duh će lutati sam,

i polako gubiti sjećanja,

na trenutke tvog dodira.

---

By

Marija Dubnjakovic

ODRAZ U VODI

ODRAZ U VODI

-----

Koraci su mi teški,

saginjem glavu u nemoći,

gledajući odraz u vodi,

skidam krinku,

namještenu za publiku,

ispod nje suze,

na umornom licu.

Odraz žene gleda u mene,

uplaši me grč na licu,

bol u očima,

u njima prepoznah sebe.

Krik se ote,

zar ponovo,

dijelovima srca,

trasiram put života.

---

By

Marija Dubnjakovic

NE GLEDAJ U OCI MOJE

NE GLEDAJ U OČI MOJE

-----

Ne gledaj u oči moje,

u njima ćeš sebe otkriti,

tu si se utopio,

želim te od sebe i stvarnosti,

skriti,

gorku ću čašu nektra piti,

jer ne možeš stvarnost biti.

Hodam po oštrici mača,

mogu se strmoglaviti,

srce mi je od stakla,

može se polomiti,

lebdim ko pahulja,

želim se istopiti i nestati,

oči ogledalo duše,

zatvoriti.

I dalje ćeš u njima živjeti,

sa sobom ću te u duši nositi i,

usahnuti.

---

By

Marija Dubnjakovic

ISTINA ILI LAZ

ISTINA ILI LAŽ

-----

Svi s’ ponosom, ogrćemo plašt istine,

ali kada ga skinemo, otkrivamo laž.

---

By

Marija Dubnjakovic

OSTAT CE SJECANJE

OSTAT ĆE SJEĆANJE

-----

Misliš da si dovoljno davao,

ne,

samo si primao,

zadovoljio svoj Ego.

U svom ništavilu želja,

snovidjenja ispunio,

narcisoidno okrenut sebi,

ponudjenu ljubav odbacio.

Zablistat će suza u tvom oku,

kada misli pobijede,

sjećanje će zanijemiti,

slike stvarnosti isplivati,

tada će ti kasno biti,

moje će oči drugog gledati,

tvoju slavu prisvojiti,

u grudima krik zatomiti,

sve puteve prema tebi,

ogradama ceznje zatvoriti,

samo ćeš,

sjećanje i slika ostati.

---

By

Marija Dubnjakovic

CEKAJUCI

ČEKAJUĆI

-----

U vrtlogu mašte,

blijede slike,

likovi se nižu, rasplinuti,

bježe u nepovrat,

sliku tvoju,

ni ludilo,

izbrisati ne može.

U mojim odajama mraka,

svaki sam uzdah tebi namijenila,

ostaju mi ožiljci i sjećanja,

pjesme u srcu složene,

neizrečene,

tebi namijenjene,

utjehu ču naći na tudjem ramenu,

al’ neće moći da te zamijeni,

jer dodiri tvoji,

mjera su mog vremena.

Čeznem poput prosjaka,

na cesti tuge,

da me iz bespuća,

u divotne snove vodi.

---

By

Marija Dubnjakovic