ZACARANI KRUG

                   

  ZAČARANI KRUG

-----

Gdje počinje magija,

začarani krug sanjarenja,

dok mi vjetar mrsi kosu,

dah osjećam na obrazu,

stvarnosti ostani po strani,

hoću da živim zivot sanjara,

u čauri leptira,

kad izletim da se vinem,

do uzavrelih nadanja,

da odigram predstavu,

„Jedan dan zivota“,

gdje dirigent sudbini,

dirigira,

puteve bira,

publika od krpe,

traži na bis,

budjenje, budjenje!

Skončanje duše,

Suze, patnju, boli.

Hoću da živim u snovima,

neću da živim na javi.

---

By

Marija Dubnjakovic

SUDE MI

SUDE MI

-----

Sude mi,

što tumarajući po bespuću,

zagrljena samoćom i tugom,

u tunel zalutah,

tu sretoh lutalicu,

u odori Viteza,

dopustih mu ,

k’o  s’ lutkom da se igra.

Sude mi,

što lutka dušu ptice ima,

leti prostranstvima,

tražeći mjesto,

da gnijezdo svije,

i sanja snove nedosanjane.

Sude mi,

što noć u dan pretvaram,

prebiram osjećanja,

snove neotkrivene,

puteve zaturene nepredjene.

Sude mi,

Što u bolu pjesme stvaram,

maramu crnu ne nosim,

krijem suze iza ljetne kiše,

u laži da sanjam.

Sude mi,

Što osmjeh ne skidam sa lica,

vjeru u srcu nosim,

za bolje sutra.

Sude mi,

kao da mi život,

već,

sudija nije.

---

By

Marija Dubnjakovic

KULA OD SJECANJA

KULA OD SJEĆANJA

-----

Nemoj prestati govoriti

Ne dozivaj zaborav

Gradi kule od sjećanja

Vida ti rane

Na jastuku zaborav nek spava

A na javi

Osmjeh neka caruje

Blazeni izgled djeteta

Možda ruka Sveca

Na rame se tvoje spusti

I krenućeš u nova prostranstva

Otkrivanje svemira

U kome ćeš graditi

Za sebe

Kulu od sjećanja

---

By

Marija Dubnjakovic

POTRAZI ME

POTRAZI ME

-----

U nesagledivom bespuću,

vrtloga i mašte.

Tu moja duš luta,

tražeći izgubljene tople riječi,

korake koji do mene vode.

U tmini,

gdje sunce

nikada ogrijalo nije,

tražeći oči u nevidjelici,

koje toplinom zrače.

Na postelji od kamena,

tijelo bdije,

tamo gdje ruka,

ruku,

dotakla nije.

Tu naći ćeš me,

čekam te.

Potraži me.

---

By

Marija Dubnjakovic

ČUDNA SUDBINA

ČUDNA SUDBINA

-----

Čudna te sudbina,

meni dovela.

Srce te prihvatilo,

razum odbacio.

Ruzno o tebi pričali,

a dala ti sve dane života,

pod noge ti ga stavila,

a laž me od tebe odvela.

Svoj život,

sa sobom sam ponijela,

u potrazi za mjestom,

gdje se java u san pretvara,

gdje izdaja ostaje da spava,

jutarnji osmjeh,

obilježi zaborav,

izdajom obilježena svitanja.

---

By

Marija Dubnjakovic